понедељак, 17. октобар 2011.

Kako je lepo biti glup!

Kako je lepo biti glup, reče Bora Čorba u jednoj svojoj pesmi...E pa Čorbo svaka ti čast! Ja se skroz slažem! Biti glup je sve veća prednost u svetu a neverovatna prednost postaje u Srbiji... Naime, biti glup i ograničen sprečava te da se udubljuješ u nek stvari, sprečava da suviše razmišljaš o nekim banalnostima, sprečava te da shvatiš kakve gluopsti se uistinu dešavaju oko tebe...Sprečava te da imaš velikih problema sa porodicom, rođacima, prijateljima, poznanicima, kolegama sa posla...Jednostavno, za tebe je BELO, BELO, a CRNO je CRNO.... Nema trećeg... I zašto bi razmišljao o nijansama...Kome to treba...?? Ma bre brate, crno-beli svet i nema glava da te boli....Kada si glup i ograničen tebi su i emocije glupe i ograničene i jedva prevazilaze animalne instikte. Viđanje sa prijateljima, predobro....Sve se svodi na pitanja poput: "Kako su tvoji?", "Kako na poslu?", "Gde si bio u gradu za vikend?", i ostala vrlo jednostavna i primitivna pitanja koja ne zahtevaju neke mentalne napore, već uključivanje cruise control-a i samo piči...Dodaš malo DA i NE konverzacije i eto ti jedno pristojno viđanje sa prijateljem dovoljno da ubiješ vreme tokom ispijanja zajedničke kafe....Aaaaa daaa, za malo da zaboravim! Neizostavan je Facebook ćaskanje sa podjednako glupim prijateljem. Naime, tu gledate gole sise, tražiš neke kuravele sa kojim praviš virtuelna prijateljstva i "like-uješ" ih, "poke-uješ" ih i "hugg-uješ" ih do mile volje dok se na kraju ne ugovori neki blind date gde ćeš tu neku profuknjaču da odvedeš u krevet, posle ispijenih 4 rakiica i gledanja fudbala u "Dva brata"....Ako je vikend tu se nafuraš na opasno, zaližeš, namirišeš toliko da ceo hodnik zgrade ne može da se izluftira 3 godine, sedneš u neka opasna kola, kupljena parama tvoga dede ili oca ratnog profitera ili lokalnog mafijaša i IDEMO! A onda u gradu, sve same kopije Seke, Cece, Indire, Karleuše, tip-top sređene sponzoruše spremne za, takođe, glupe i ograničene, ovog puta, priče natopljene životinjskim nagonom,  koje se svode na kraju na pozu koju odabrati na bračnom krevetu luksuznog apartmana nekog "dilo lu" hotela i nadu koja kaže: "daj Bože da me uzme za ženu iako je smrdljivi, ćelavi đilkoš koji ne zna šta će sa krvavim parama"....Da, da ljudi moji, 90-e su se vratile na velika vrata samo su sada akteri deca aktera 90-ih a muzika je ista, dizelaška, pa su svi zato i pohrlili na "Volim devedesete" kako bi se svi podsetili junačkih priča svojih roditelja lopova i kriminalaca....

Što kaže Lane Gutović, ne znam što sam vam sve ovo ispričao, ali ne može da škodi....

Нема коментара:

Постави коментар