понедељак, 9. јануар 2012.

Crna ovca koja priča o belim stvarima

Srećna Nova godina svima. Prosto je neverovatno da je 2012. godina. Sećam se filma "Povratak u budućnost" čija radnja se odvija 1985. godine, a tadašnja daleka budućnost je bila 2005. godina, vreme kada kola lete i sve je ultra, mega, giga moderno i ultra funkcionalno....Kada pogledamo Japan ili SAD pa opet se nije postiglo to što je filmom prikazano, a kada pogledamo Srviju 2012. godine, prosto ne verujem da sam u 21. veku! Pre bih rekao da je u Srbiji sada 1985. godina....Meni kao klincu, kada sam gledao film, bilo je realno da 2005. godine lete kola i to sam priželjkivao...Međutim, ne da ne lete, nego su kola ostala ista, ona stara, čija su godišta vrlo često iz '80. tih ako ne i iz perioda pre.... Vreme je stalo, a možda i ide unatrag. 
Prava je mudrost izboriti se protiv crne rupe koja se naziva "svakodnevica". Mnogo je jaka. U momentu kada postigneš neki mali ili veliki uspeh, ubrzo, potom, sledi 246 negativnih malih ili velikih stvari koje te dotiču...Dok se budeš spremao da proslaviš taj isti uspeh, ti si već u svađi sa devojkom, ženom, ili ti je neko javio da je neko bolestan ili da je neko umro, slomio nogu, ili vrat....Vrlo je interesantna koincidencija koja se poklapa u minut sa stvarima koje su lepe i daju ti energiju....
Naravno, to je stvar i ličnosti. Svakako da ovo prethodno zavisi da li sklon kukanju i da li podležeš ružnim stvarima lako...Jesam, da, sklon sam kukanju, ali u trenucima i kada ne kukam i kada želim da se prepustim lepim stvarima, čitava lavina govana mi se svali na glavu dok konačno ne pokleknem i prepustim se govnariji koja je na sve strane....Jednostavno, previše je sranja! Drugi problem je što i ljudi sa kojim si skloni su 5 puta više od tebe da kukaju iako i oni samo imaju svoje lične uspehe koje tek tako samo pomenu, ali zato kada dođe red na sranja, ona se u detalje opisuju, do tančina.
To je čudna pojava: zašto se lepe stvari opisuju vrlo kratko, šturo i sa malim brojem detalja, dok kada je reč o sranjima, ona se opisuju uz uvertiru, digresije, opise, metafore, hiperbole, kulminacije i nikad nikakve rasplete....Krajnji cilj: budi sjeban, jer ti tako okruženje diktira! Čak je u mnogim situacijama glupo pohvaliti se ili je sramota pohvaliti se jer ćeš odmah postati crna ovca iako pričaš o svetlim i belim stvarima... To crno-belo je relativna stvar! Da li je belo belo, a crno crno ili su malo pomešani lončići....
Da izostavimo ove grobarske fore ajmo na neke životinjske instinkte, pređimo na trinaesto prase.U Srbiji ima mnogo trinaestih prasića! Mnogo nas je. Iako se ovo  kosi sa otuđenošću koju pojam "trinaesto prase" nosi sa sobom ovo je normalna pojava. Mi se družimo i krećemo se u grupama ali to se grupe od više trinaestih prasića, a prefiks "trinaesto" više nema svoju izvornu formu već kao cela fraza sa izrazom "prase" pravi jedan sinonim sa pojmom "srbin/srpkinja". Dakle mi smo trinaestoprasani, jer smo ostavljeni sami sebi, sve se svelo na porodicu,  a sama porodica je devastirana bez utemeljenih elementarnih ljudskih i čovečanskih vrednosti. Dakle porodice su ostavljene same sebi bez pomoži države ili bilo koga, a porodica, kao molekul, opet sa svoje strane dalje se razgrađuje na atome koji dalje nemaju kako da se dele, a bi, da mogu...U stvari i atomi mogu: tu su dvostruka, trostruka, višestruka ličnost; dvoličnost, troličnost isl...Moš se završi neki posao i atom je deljiv, a protoni, neutroni i elektroni su delovi naše ličnosti: proton je super ego, neutron je ego, a elektron je id. Frojd bi sada suzu radosnicu pustio kad bi znao kakvu sam genijalnu analogiju napravio! Heh...
No, pošto sam skroz zaboravio šta sam hteo da iznesem kao poentu, provalite sami i uzmite sve što vam treba iz mojih lupetanja....Siguran sam da ima nešto pametno ali ako nema, biće naredni put. Tek je početak 2012. godine, mlad sam ja, ambiciozan, agilan i sve ostalo crno odnosno belo....